Leposava Stojanović kaže da su u stanu dobri uslovi, ali da joj najviše nedostaju komšije pored kojih je živela dugo godina.
„Lepi su uslovi ovde, samo je malo problem, jer ovde nemam komšiluk sa kojim bih se družila. Nigde ne izlazim, baš nigde ne mogu da izađem. Evo, ovde preko puta zgrade je park, ali sama da izađem nije baš zgodno, a kao što sam rekla, nemam tu neko društvo sa kojima bih mogla da se družim i prošetam napolje“, kaže Leposava.
Prema njenim rečima, ugovor za privremeni smeštaj u kome se trenutno nalazi potpisan je na pet godina.
Po tom ugovoru opština redovno plaća mesećnu stanarinu od 250 evra. Leposava se nada da će se na mestu nekadašnjeg „Paviljona E“ napraviti nova zgrada za stanare tog bloka.
„Pa trajno rešenje će biti ili da nam daju neku zgradu gotovu, ili će nam praviti zgradu, videćemo. Pričali su da tamo gde treba da bude nova zgrada na prvom spratu bi se naplaćivao parking, na drugom bi bile njihove kancelarije, dok bi treći sprat bio za nas što smo nekada tu živeli. E sada, da li je to istina ili ne to, ne bih znala“, ističe Leposava.
Iako se bliži devedesetoj, baka Leposava i dalje, kao što je to radila ceo svoj život, tokom jesenjeg perioda sprema zimnicu. Kaže da se ranijih godina, kada joj je porodica bila na okupu, mnogo više spremalo.
„Gazdarica mi je kupila papriku i tek sam danas počela da spremam zimnicu. Upravo pečem za zamrzivač, a spremiću još po nešto. Neću puno, ne treba mi, jer sam sama, dovoljne su dve tegle. Živu papriku neću da stavljam, staviću malo kupusa kad bude vreme i toliko. Šta će mi, ko da jede? Ranije kada mi je bila porodica na okupu, spremali smo i sokove i džemove i mnogo više paprike i svašta još. Imala sam dvoje dece, od sina imam troje unučadi, od ćerke imam dvoje unučadi, svi su mi bili tu u Prištini, samo nažalost i sin i ćerka su mi umrli za godinu dana“, sa suzama u očima priča baka Leposava.
Mali je broj ljudi koji obilaze baku Leposavu i koji brinu o njoj. Kaže da najveću pomoć ima od prijatelja Aleksandra Čanovića, koji je redovno posećuje i kupuje joj sve što je potrebno.
Iako ima sve neophodne uslove za život u Prištini, Leposavi Stojanović najviše nedostaje svakodnevno društvo, posebno što zbog godina nije u mogućnosti da često putuje.
RTK2