Od 1. do 8. novembra u carskom gradu na Bistrici stvaraće umetnici koji su došli iz svih krajeva Balkana.
Umetnici koji učestvuju su Ivan Karafilovski, Ana Bulatović, Jelena Milošević, Vlatka Milenković, Lojze Kalinšek, Biljana Vuković i Ljiljana Glišović.
Maja Todić, jedna od organizatora, kaže da je sama kolonija jedna posebna misija.
„Ovo je sveto i posebno mesto, pa ljudi ovde ne dolaze ovde slučajno… Mi smo ovde već drugi dan, a umetnici su prosto eksplodirali kada je u pitanju rad… Neverovatno je da su oni započeli ili uradili jednu ili dve slike. Ovo je živopisno mesto, mi smo u samoj klisuri Bistrice, pa nije mnogo potrebno stvaraocu da svom delu da smisao“, kazala je Todić.
Pečat koji organizatori žele da daju ovoj likovnoj koloniji nosi vreme kada umetnici stvaraju, dodala je Todić.
„Ovo je povratak srpske stvarajuće kulture u grad Prizren, u srpski grad cara Dušana, u kojem je nažalost sada samo desetak Srba. Smatram da svake godine slikari svojim slikama obnavljaju i ponovo grade Svete Arhangele“, naglasila je Todić.
Doprinos prvi put učešćem u likovnoj koloniji „Jesen u Prizrenu“, dala je i slikarka Vlatka Milenković iz Despotovca.
„Prvi put sam prošla kroz Prizren i prvi put sam u Svetim Arhangelima. Zadivljena sam ovim prostorom. Imam jaku inspiraciju i već sam uradila dve slike sa motivima starog Prizrena. Dobila sam neke stare fotografije i to sam transponovala na svoj način. Čini mi se da bih mogla mnogo slika da uradim, jer je ovde sve divno i posebno. Mislim da su ljudi na ovim prostorima heroji i tako ću pričati kad se vratim u Despotovac“, rekla je Milenković.
Slikarka Ljiljana Glišović iz Beograda očarana je gostoprimstvom domaćina.
„Očarana sam svime što nas ovde okružuje. Sve je sa lučom, sve je sa svetlošću. Monasi su nam danas ispričali da su u podu crkve bili dijamanti i da je to blještalo. Naši preci su spajali to duhovno i materijalno bogatstvo na najbolji način, a na nama je da sledimo princip i misao naših predaka, da se trudimo koliko možemo, da budemo čisti iznutra. Na prvoj slici sam oslikala manastir u kojem se nalazimo, a za dalje videćemo. Inspiracije ima, jer sam opčinjena i prirodom i svime što sam ovde videla i čula“, rekla je Glišović.
Osim slikara iz Srbije i Crne Gore, ove godine na likovnoj koloniji u Prizrenu učestvuje i jedan slikar iz Slovenije, Lojze Kalinšek.
Lojze je iz okoline Kranja, a po struci je likovni pedagog i kritičar.
Kalinšeku je u ovo treći dolazak na Kosovo i Metohiju.
„U Prizrenu sam 2018. godine izlagao. Ovde je okolina divna, divni su ljudi. Ja često idem na kolonije van Slovenije, da upoznajem druge zemlje, navike, ljude i to je moj način života“, kazao je Kalinšek.
Dodao je da je bitno to što su učesnici kolonije slikari iz različitih mesta i sa različitim predznanjem.
„Jako je bitno da ne radimo svi isto, već da svako ima neko drugo predznanje, neku drugčiju pozadinu. Ja uvek pustim da me impresionira kraj gde dođem, ljudi… Na slikama koje ovde nastaju biće anđeli“, rekao je Kalinšek.
Slikarka Ana Bulatović stigla je u Prizren iz Tivta, gde trenutno živi i radi.
Rođena je u Dubrovniku, školovala se u Herceg Novom, na Cetinju i Beogradu, jedno vreme živela i radila u Norveškoj.
Ćerka je akademskog grafičara Zorana Bulatovića iz Prištine, pa joj povratak na Kosovo i Metohiju mnogo znači.
„Nisam očekivala poziv od organizatora i srce mi je zaista zaigralo kad sam pročitala da sam prihvaćena. Tu smo tek dva dana, ali toliko toga se desilo na emotivnom planu i što se tiče stvaralaštva… Razgovarajući sa kolegama i slušajući monahe što su nam pričali o istoriji, nekako sam i fizički i psihički bliža korenima. Manastirsko bratstvo i organizatori su nas tako toplo primili i prihvatili, zaista se divno osećamo“, kazala je Bulatović.
Jedna od učesnica ovogodišnje likovne kolonije je i Jelena Milosevic – slikar, dizajner i ikonopisac iz Beograda.
„Volim da idem po manastirima, da obilazim crkve… Ali biti osam dana u manastiru, konaku, na liturgiji, jednostavno sam puna blagodati… Ovaj prostor je nebo na zemlji, hvala organizatorima što su omogućili meni i mojim kolegama da uživamo ovde“, kazala je Milošević.
Slikarka Biljana Vuković iz Beograda, rekla je da su svetinje na Kosovu i Metohiji vrh civilizacije srednjega veka na ovim balkanskim prostorima.
„To su biseri istorije, arhitekture i slikarstva, vrhunski dometi i to je naš identitet… Ja osećam prosto poziv da dođem i da se poklonim svetinjama bar jedanput godišnje“, kazala je Vuković.
Prema njenim rečima, likovne kolonije su bitne, jer se tada sklapaju prijateljstava koja su umetnicima veoma važna.
„Kolonije predstavljaju svojevrstan događaj i doživljaj koji je bitan za sve umetnike, zato što je retka prilika da slikari iz različitih sredina, generacija i poetika rade zajedno. Ono što jako volimo, tokom naših razgovora i druženja pratimo kako nastaju slike kolega, to je za nas jedno divno iskustvo. Vode se razgovori, sklapaju se divna se prijateljstva, to je dimenzija koja je nama umetnicima bitna. To je važno i za sredinu koja organizuje koloniju, jer to što uradimo na licu mesta bude isnpirisano time gde smo i delo ostavljamo ovde, to je naše reagovanje na mesto ge smo došli, to je naš dar sredini koja nas je tako toplo primila“, rekla je Vuković.
Prvi put u Prizrenu je i slikar Ivan Karafilovski.
Impresioniran je onim što je video i doživeo u ovom gradu na Bistrici.
„Ja sam pod jakim utiscima, radim crkvu Bogorodice Ljeviške, kasnije će se videti i ta žica koja je ograđuje, ubaciću i golubove koji simbolizuju mir, tako da je to taj neki spoj i biće interesantno“, rekao je Karafilovski.
Radovi koji budu nastali na ovogodišnjoj likovnoj koloniji „Jesen u Prizrenu“, biće izloženi 17. marta sledeće godine u Gračanici.
Organizatori događaja su Dom kulture „Gračanica“ i Galerija umetnosti Priština.
Pokrovitelji su Kancelarija za Kosovo i Metohiju, Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije i Eparhija raško-prizrenska.