Ova nekadašnja službenica kosovske Poreske uprave, u intervjuu za Radio slobodnu Evropu (RSE), odnose sa vodećom političkom partijom Srba, Srpskom listom, opisuje kao „normalne“.
Svoju odluku da istupi suprotno njihovoj nespremnosti da prekinu bojkot kosovskih institucija u koji su stupili pre pola godine, objašnjava time što nije bila spremna da posmatra posledice nefunkcionisanja institucija u četiri opštine na severu Kosova.
„Neki bi ovaj potez opisali kao hrabar i to su i učinili. Neki bi ga nazvali ludim. Ali za one koji me poznaju, izuzetno sam principijelna, imam svoj stav. Šta me je nateralo na ovo? Iza mene ne stoji nijedan političar i ne bih želela da stoji bilo kakvo političko krilo. Ne bih sebi dozvolila da se angažujem kao član političke stranke. Dakle, odgovorna sam za sebe i za način na koji radim u interesu zajednice – svih koji tamo žive. Nisam ovde da vodim politiku ili da se bavim politikom. Neko drugi to radi. U januaru smo se suočili sa poplavama. Voda Ibra ušla je u sve naše kuće, nije pitala ko je Srbin, ko Albanac, a ko Bošnjak. U toj nesreći, koja je tih dana bila veoma teška, svi su znali da govore srpski, albanski i turski, a komšije su pritrčali jedni drugima u pomoć. Tamo smo videli da jedno bez drugog ne možemo. Tu smo videli da ne možemo da se organizujemo bez institucija”, rekla je Ađančić.
„Ali izazov je bio vratiti se normalnom životu, sanirati štetu, kome se obratiti… Da li je narod kriv što je neko napustio vlast? Pitali smo gde je komisija, da dođe i proceni štetu. Rečeno nam je da od ostavki nema komisije. Gde su opštinski inspektori? Ne postoji. I šta je tamo? Tu je predsednik skupštine, delegati. Šta oni rade? Oni donose odluke. Ko ih sprovodi? Niko.“
Ađančić je govorila o saradnji sa novim gradonačelnikom Severne Mitrovice Erdenom Atićem.
„Znali smo se iz viđenja. Ali kada je bila poplava, kada sam otišla u krizni štab, gde smo davali informacije o našim poplavljenim kućama, Atić je bio tamo. Tako smo počeli da pomažemo drugima, da budemo solidarni, da dajemo lekove starima, terapiju, da pomognemo deci, jer mnogi u tom kraju žive od socijalne pomoći“, rekla je ona.
Ona je ranije bila na listi stranke Nenada Rašića. Ali, kaže da joj je žao što je gubila vreme i nada se da bi mogla da postane narodna poslanica.
U međuvremenu, na pitanje da li se plaši, Ađančić kaže – ne.
„Nemam vremena da razmišljam o tome. Mnogo ljudi, mnogo građana se već javlja i pita hoće li se ovo ili ono rešiti. Strahu nema mesta, čemu strah?!“ – pita.
„Ne. Nije nas Bog stvorio sve iste. Nisam ista ni sa sestrom. Možda se plaši, ne znam. Ali nisam nikog oterala, i ništa nisam odnela. Ponavljam, ne vodim politiku i nisam rođena za nju. Ne znam kako da vodim politiku. Želim da moja zajednica, sve građanske zajednice osete normalizaciju života u različitim sferama. Asfaltiranje puteva. Živim u ulici dugoj 800 metara (u Bošnjačkoj mahali u Severnoj Mitrovici)… Tri puta smo pisali molbe, molbe, molitve – nikada nije popločano. Moji prioriteti su vezani za razvoj grada, kapitalne investicije, uličnu rasvetu. Razvoj korita reke Ibar je takođe prioritet“.
„Sasvim normalno. Znamo se dugo. Vidite, znamo se… Ali ništa nam nije u redu. Sa moje strane postoji poštovanje, čast, a sa njihove strane nikada nisam osetila ništa loše. Samo ne znam zašto bi između nas bilo nekakvih nesreća. Nema razloga“, rekla je potpredsednica opštine Severna Mitrovica.
RSE/Koha/Kim