Pitanje nestalih lica trebalo bi da bude tema narednog susreta predsednika Srbije Aleksandra Vučića i kosovskog premijera Aljbina Kurtija u Briselu. Ćerkinaj smatra da bi Crveni krst trebalo da bude posrednik u ovim razgovorima, te da Radne grupe Beograda i Prištine konačno počnu da rade svoj posao, prenosi Kim.
„Dve godine se Radne grupe ne sastaju i sada ne očekujem ništa dobro“, naveo je Ćerkinaj.
Negovan Mavrić, zamenik direktora Resursnog centra za nestala lica u Prištini poručio je dvojici lidera Beograda i Prištine da kada su u pitanju nestala lica, koja nemaju ni veru ni naciju, politiku ostave po strani.
„Problem nestalih lica treba isključiti iz politike i raditi na tome da barem porodice ukoliko nisu mogli da obraduju sa živim ljudima, da dobiju posmrtne ostatke jer ukoliko se ovako nastavi mnoge porodice neće doživeti, kao što imamo prilike roditelja koji izumiru, neće moći da sahrane svoje najmilije“, naveo je on.
Marinko Đurić iz Istoka smatra da je potrebno upozoriti one koji upravljaju u Beogradu i Prištini da su zanemarili interese ovih udruženja.
„Svi oni, čini mi se da su zanemarili nas i naše interese. Oni koji prodaju lekove traže bolesnike a mi tražimo ljude sa dobrom namerom da se poštujemo, uvažavamo jer smo tu jedni pored drugih, jer smo komšije. Skoro je bio Ramazan, pa Bajram, iz Kurana imate poruke koje govore o komšijama da se poštuju. Bajram (Ćerkinaj) i naša ekipa ovde godinama se susrećemo na ovim skupovima gde polažemo cveće za dane nestalih, obeležavajući i spominjući, opominjući one koji vladaju da obrate pažnju na naše probleme, obićne, ljudske“, rekao je Đurić.
„Identifikacija posmrtnih ostataka u toku“
U mrtvačnici u Prištini, prema Ćerkinajevim rečima, nalazi se oko 300 posmrtnih ostataka. Luiza Marinjo forenzička atropološkinja ispred Misije Euleks, kazala je da pitanje neidentifikovanih ostataka u mrtvačnici veoma kompleksno.
„To pitanje se ne rešava nekoliko godina, i znam da to za članove porodica izgleda previše. Mi i Euleks eksperti u našem institutu radimo zajedno sa našim lokalnim saradnicima i nadamo se da ćemo uspeti da obezbedimo neke odgovore. To je proces koji je u toku i treba puno vremena da finalizujemo taj proces razmatranja. Prošle godine smo rešili nekoliko slučajeva i predali smo neke ostatke porodicama i nadamo se da ćemo imati više identifikacija. Ne možemo reći da će stotine ostataka biti identifikovano jer ima puno izazova, šta se može i ne može postići putem DNK analize“, kazala je ona.
„Čuvajmo komšije“
Članovi porodica kidnapovanih i nestalih poručili su da je komšija „nekada bolji nego brat koji je daleko“, te pozvali na izbegavanje stereotipa.
“Mi smo blizu i bićemo dobre komšije, nadam se i u budućnosti. Mislim da smo mi oni koji će pokazati svetu, pogotovo političarima u Beogradu i Prištini da je komšija bliži neko svi drugi. Ja sa mojih 85 godina čuvam svog komšiju kao oči rođene. Moja poruka je da na neki način čuvamo komšije kao oko svoje”, poručio je Ćerkinaj.
Saradnja između Resursnog centra za nestala lica u Prištini i Udruženja porodica “Kosmetski stradalnici” sa sedištem u Beogradu traje devet godina, podsetila je Gordana Đikanović.
“Mi i Resursni centar smo zadovoljni saradnjom jer smo našli tačke koje naše porodice vežu, a to je naći i poslednje nestalo lice sa spiska nestalih na Kosovu i pomagati jedni drugima i naći se u nevolji, vršiti pritisak na Vladu u Prištini i Beogradu, na međunarodnu zajednicu da se uozbilje. Nikada nam neće biti jasno, mi koji imamo žrtve na Kosovu, kako oni ne mogu da razgovaraju o ovom problemu. Ne postoji izraz oko kog treba da se spotiču dve godine da se ništa ne bi uradilo, jer to liči samo na opravdanje. Rešenje se mora naći jer je prošlo četvrt veka od nestanaka naših najrođenijih”, rekla je Đikanovićeva ispred Udruženja porodica “Kosmetski stradalnici” iz Beograda.
Tačne podatke o broju nestalih, prema njenim rečima, nema nijedna međunarodna institucija.
“Prema podacima međunarodnog komiteta Crvenog krsta i ISMP (Instituta za bezbednu medicinsku praksu) trenutno se traga za 1.221 licem, a drugi imaju podatak da se traga za 1.217 lica. Nama ta činjenica mnogo govori o neozbiljnosti svih koji se za ovih 25 godina nisu na ozbiljan način uključili u ovo”, dodala je ona.
„Rat ništa dobro nije doneo“
O međusobnom uvažavanju srpskih i albanskih porodica kidnapovanih i nestalih lica govorio je i Negovan Mavrić, napominjući da bi njihova saradnja trebala da bude za primer dugima.
„Rat ništa dobro nije doneo. U ratu se samo gine, nestaju ljudi i ovo posle toga taj bol posleratni to samo porodice koje su doživele mogu da znaju i naravno osećaju. Nikome to ne bih poželeo, pogotovu pošto sam brat kidnapovanog Mlađana Mavrića, a bili su mi živi otac i majka. Taj život u porodici kojoj je nestalo dete to nikome ne bih poželeo bez obzira koje je vere i nacije“, zaključio je Mavrić.
Okruglom stolu pod nazivom „Komšija, jesi li dobro?“ koji su organizovale Građanske incijative iz Beograda i Integra iz Prištine u okviru projekta „Jačanje inkluzivnih zahteva žrtava, tranformisanje narativa“, a koji je podržan od strane EU, pristvovali su predstavnici švajcarske i britanske ambasade, kao i misije Euleks.
Silvana Marinković: Očekivanja od nove runde dijaloga su jako mala
Koordinatorka Udruženja porodica kidnapovanih i nestalih lica sa centralnog Kosova Silvana Marinković kazala je za Radio Kim da su očekivanja od nove runde dijaloga o nestalim licima koja će biti održana 2. maja veoma mala.
„Naša očekivanja su nažalost jako mala. S obzirom na to da znamo da je već nekoliko puta bilo prilika da se razgovara o tome, da se dođe do nekog dogovora, međutim, ta prilika nije iskorišćena. Smatram da još uvek nema dovoljno političke volje da bi došlo do nekog dogovora u vezi rešavanja sudbine nestalih lica“, kazala je ona.
Na pitanje šta očekuje od suđenja bivšim liderima OVK, Marinkovićeva je odgovorila je da misli da će njihova kazna biti minimalna.
„Što se tiče suđenja bivših lidera OVK – Tači i trojica ostalih, videli smo da se oni uglavom sude za zločine nad Albancima, ne i nad Srbima. Tako da mislim da će i ako budu kažnjeni, da će to da bude neka minimalna kazna, novčana ili možda nešto malo zatvora, tu ne očekujem neki veliki napredak. Jer, da je u interesu da se oni osude došlo bi do tog nekog dogovora da se sudbina nestalih reši“, rekla je ona.
Marinkovićeva zaključuje da Specijalnom sudu nije u interesu da se sudbina nestalih lica reši.
„Jer kada bi se otkrili zločini, to bi bili direktni dokazi protiv Hašima Tačija i trojice ostalih“, kaže ona.