Istraživanje CASA: 99,4 odsto ispitanih Srba protivi se integraciji obrazovanja u kosovski sistem

Istraživanje
Image
Foto: Kim

Integraciji srpskog obrazovnog sistema u kosovski protivi se čak 99,4 odsto ispitanika iz srpske zajednice, dok gotovo 40 odsto ispitanih roditelja razmatra mogućnost da napusti Kosovo ukoliko bi njihova deca morala da se obrazuju u kosovskom sistemu. To pokazuju rezultati istraživanja koje je u okviru projekta NVO CASA sproveo politikolog Ognjen Gogić. Istraživanje među pripadnicima albanske zajednice pokazalo je da se integraciji protivi 25 odsto ispitanika.

Istraživanje pod nazivom „Teška pitanja pred nama – obrazovni sistem kosovskih Srba“ sproveli su Ognjen Gogić, politikolog, i Ramadan Iljazi, istraživač iz KCSS-a, svaki iz ugla svoje zajednice.

Stavovi srpske zajednice

U istraživanju je učestvovalo 300 ispitanika iz srpske zajednice iz različitih delova Kosova. Prema rezultatima, 99,4 odsto ispitanika protivi se integraciji srpskog obrazovnog sistema u kosovski.

„Od toga je 90,7% veoma protiv, a 8,7% uglavnom protiv. Sa druge strane, u albanskoj zajednici 25% pripadnika protivi se integraciji, dok je trećina za integraciju. Takođe, 91,3% ispitanika smatra da je najprihvatljivije zadržavanje statusa kvo, odnosno da obrazovni sistem nastavi rad u okviru srpskog sistema. Punu integraciju bez specijalnog statusa podržava svega 1,3%, dok parcijalnu integraciju podržava 5% ispitanika”, navela je Tijana Grujić iz nvo CASA koja je takođe učestvovala u istraživanju.

Poverenje u kosovske institucije

Kada je reč o poverenju Srba u kosovske institucije, rezultati pokazuju da 97,3 odsto ispitanika nema ili ima vrlo malo poverenja da bi kosovske institucije poštovale njihovo pravo na obrazovanje.

„Od toga tri četvrtine uopšte nema poverenja, a 23,3% ima vrlo malo”, navodi Grujićeva.

Kada je reč o uslovima pod kojima bi integracija bila prihvatljiva, većina ispitanika navodi da bi ona bila moguća samo uz određene garancije.

„Kada govorimo o uslovima pod kojima bi integracija bila prihvaćena – 75,4% se protivi integraciji pod bilo kojim uslovima. Sa druge strane, 37% navodi kao uslov garantovan nastavni plan i program na srpskom jeziku prema standardima Srbije, 30,7% traži institucionalnu povezanost ustanova sa srpskim opštinama ili Zajednicom srpskih opština, a 28% uslovljava integraciju priznavanjem diploma i stečenih kvalifikacija u Srbiji.”

Istraživanje pokazuje i da 98 odsto ispitanika veruje da bi se kvalitet obrazovanja pogoršao u slučaju integracije.

Kao posebno zabrinjavajući podatak izdvojena je mogućnost da bi integracija obrazovanja mogla da utiče na odluku srpskih porodica da napuste Kosovo.

„Čak 75% ispitanika ne bi zadržalo decu u ovim školama ako dođe do integracije – od toga bi polovina decu upisala u sličnu ustanovu u Srbiji, a polovina bi napustila Kosovo. Gotovo 40% roditelja razmatra opciju da sa svojom porodicom napusti Kosovo, dok je u drugom istraživanju sa 600 ispitanika taj udeo iznosio 47%”, navodi Grujićeva podatke iz istraživanja.

Pravni okvir

Autori istraživanja analizirali su pravni okvir i odredbe proistekle iz Briselskog dijaloga, uključujući Ustav Kosova, Zakon o upotrebi jezika, Zakon o zaštiti i promovisanju prava zajednica, Zakon o lokalnoj samoupravi, Zakon o obrazovanju u opštinama i Zakon o visokom obrazovanju.

„Iako je garantovano pravo na obrazovanje na srpskom jeziku, propisi su pisani za osnivanje novih ustanova, a ne za transfer već postojećeg obrazovnog sistema koji funkcioniše decenijama. Takođe, učešće srpskih predstavnika u komisijama pri ministarstvu često je samo formalno, jer uvek mogu biti preglasani”, kazala je ona.

Govoreći o sporazumima postignutim u okviru dijaloga Beograda i Prištine, podsetila je da je obrazovanje sporazumom iz 2013. godine predviđeno kao jedna od direktnih nadležnosti Zajednice srpskih opština. Sporazum iz 2015. godine razrađuje finansijsku podršku iz Srbije i model transparentnosti doznačenih sredstava, dok sporazum iz 2023. godine predviđa posebne aranžmane i garancije za odgovarajući nivo samoupravljanja srpske zajednice, uz potvrđenu saglasnost o primeni prethodno postignutih sporazuma.

„Kao ključni zakonski i praktični problem izdvaja se to što bi primena integracije u okviru trenutnog kosovskog zakonodavstva dovela do prekida obrazovnog procesa, jer okvir ne nudi mehanizme za priznavanje stečenih prava studenata, kvalifikacija i radnog statusa zaposlenih, uključujući pitanje penzija i radnog staža”, rekla je ona.

Foto: Kim

Stavovi albanske zajednice

Istraživač Ramadan Iljazi predstavio je rezultate istraživanja sprovedenog među 500 učesnika iz albanske zajednice.

Prema njegovim rečima, većina albanskih ispitanika podržava obrazovanje Srba na Kosovu na srpskom jeziku, ali smatra da bi ono trebalo da bude organizovano u okviru kosovskog obrazovnog sistema.

„Glavna razmirica po pitanju percepcije, barem po anketi ili analitici koju smo imali, jeste u vezi institucionalne vlasti. Nije pitanje problem jezik, već samo da li funkcionišu u kosovskim institucijama. Nije problem jezik na kom se predaju, čak ni po nekima ni šta predaju u školama”, kaže Iljazi.

Iljazi objašnjava da, prema zakonima koji su trenutno na snazi, integracija podrazumeva legalizaciju, a ne asimilaciju ili spajanje srpskog obrazovnog sistema sa kosovskim.

„Ono što možemo videti iz trenutnog zakona je da integracija… da obrazovanje, srpsko obrazovanje treba da se nastavi na Kosovu, to nije problem. Da dobiju neko pravno priznanje od kosovske vlade. Knjige, planovi, programi… Tako je definisano u zakonu. Postoji procedura obaveštavanja Ministarstva obrazovanja i da se provere ti tekstovi, da se potvrde, da se usvoje”, kaže on.

On je naveo i da je Ministarstvo obrazovanja Kosova pre tri godine ustanovilo da nema prevelike razlike između dva obrazovna sistema, osim kada je reč o istoriji i geografiji. Istovremeno, Iljazi ukazuje na razlike u nivou plata prosvetnih radnika i akreditacionim standardima.

Prema njegovim rečima, pravni okvir omogućava Srbima da koriste udžbenike iz Srbije, ali uz određene procedure i nadgledanje od strane MONT-a. Zakonom je takođe predviđeno da nadležnost nad obrazovanjem imaju lokalne samouprave.

„Samouprava isto tako uključuje i to, pojačanu odgovornost građana Štrpca i Severne Mitrovice. Za Severnu Mitrovicu uključuje samo pravo da ova opština, osnuje univerzitet, znači za više obrazovanje”, kazao je on.

Kada je reč o podršci integraciji među albanskim ispitanicima, rezultati pokazuju različite stavove.

„Kada pitamo ljude da li podržavaju integraciju uopšteno, 34% kaže da uopšteno, 25% smatraju da će na neki način kao biti asimilacija, ali 41% ostaje neutralno. To je važan deo. Njihovo mišljenje nije osnovano. I to je važan segment gde trebamo raditi ukoliko bude bilo kakvih pitanja. Nalazi na neki način kažu da dosta ljudi čeka da se vidi šta će obezbediti u praksi ta integracija i nemaju nikakvu ideju o tome kako će to izgledati”, kaže Iljazi.

Govoreći o obrazovanju na srpskom jeziku, Iljazi je naveo: „79,6%… 80% da zaokružimo, su u redu sa srpskim jezikom, sa obrazovnim sistemom… srpskim sistemom koji će raditi u okviru kosovskih institucija. 88 ili 89% smatra da učenici, srpski učenici moraju da imaju pravo da dobiju obrazovanje na maternjem jeziku. Tako da jezik nije problem. Za kosovske Albance nije problem što škole postoje na srpskom jeziku“.

Univerzitet i nastavni kadar

Kada je reč o srpskom univerzitetu i nastavnom kadru na fakultetima, stavovi su nešto drugačiji.

„64% nema nikakvih problema sa nastavnicima koji dolaze iz Srbije da predaju ovde. Normalno, uvek kažu: to je deo od nekih uslova, da dozvolu od kosovskih institucija. Univerzitet je bio mnogo interesantniji – kao rezultat 55% je protiv toga da univerzitet bude srpski, ali to je neki balans sa 66% koji kažu da svi univerziteti moraju biti povinovani zakonom o akreditaciji.“

Foto: Kim

Šest zajedničkih tačaka – preporuke

Izvršni direktor NVO CASA Miodrag Marinković kazao je da su, nakon istraživanja i utvrđivanja percepcija jedne i druge strane, identifikovali šest zajedničkih tačaka koje bi mogle da budu početna osnova za dalje razgovore.

Prva preporuka je da svaka eventualna integracija ne sme da predstavlja asimilaciju.

„Ideja da se reši ovo pitanje obezbeđujući pravnu osnovu za postojeći sistem, a nikako asimilaciju. Da se ponudi obema stranama način da se pomire, da pokazuju svoje brige u tom procesu”, navodi Marinković.

Druga preporuka je sprovođenje sveobuhvatne pravne provere i obezbeđivanje pravne jasnoće pre bilo kakve potencijalne promene statusa.

„Postojeći pravni okvir Kosova sadrži niz odredbi koje se odnose na obrazovanje. To znači da je pola rada određeno. Ima nekih pravnih garancija za srpsku zajednicu koje su već deo kosovskog zakona, te garancije. I to treba to je dobra, jaka, solidna tačka, ali ne definiše limite i ograničenja za moguća rešenja.”

Treća preporuka odnosi se na odgovarajuću koordinaciju sa zajednicom kosovskih Srba i izbegavanje jednostranih mera.

„Ovo je ključni zaključak: bilo koji budući proces u vezi sa statusom obrazovnog sistema kosovskih Srba trebalo bi da se zasniva na istinskim konsultacijama i odgovorima sa zajednicom kosovskih Srba. Ovo je neophodno da se uključi kontinuitet fondova iz Beograda. Evropska unija i međunarodna garancija i podrška koja je neophodna za bilo kakav potencijalni sporazum, i to je nešto što obe strane traže.”

Četvrta tačka odnosi se na Zajednicu srpskih opština, odnosno na razmatranje njene uloge u budućim institucionalnim aranžmanima.

„Preporuka broj četiri govori razmatrati ulogu Zajednice opština sa većinskim srpskim stanovništvom u budućim institucionalnim aranžmanima.“

Peta tačka je potpuno i međusobno priznavanje obrazovnih diploma i kvalifikacija.

Šesta preporuka odnosi se na promovisanje jasne i uravnotežene javne komunikacije.

„Otvoreno, transparentno komunikacija o statusu u budućnosti obrazovnog sistema kosovskih Srba. To je veoma krucijalno i veoma važno iz dva razloga: komunikacija treba da bude dostupna i na oba zvanična jezika. Za kosovske Srbe je veoma važno da se obezbede garancije, da se ovom pitanju prilazi adekvatno i garancije da se njihove brige uzimaju u obzir. Za albansku javnost, potrebna je javna komunikacija da je javnost informisana o prirodi problema, pravima i brigama i zašto su neki kompromisi potrebni u ovom procesu”, naveo je Marinković.

Kim


*Preuzimanje i objavljivanje sadržaja sa portala Kontakt Plus radija, nije dozvoljeno bez navođenja izvora.