Ovaj praznik ima duboko ukorenjeno značenje u religijskom životu i kulturi, a praznični običaji i tradicije u vezi sa njim još uvek žive u mnogim delovima Srbije i drugih zemalja Balkana.
Sveti Jovan je bio poznat po svojoj asketskoj i jednostavnoj naravi – živeo je u pustinji, hranio se insektima i medom, a nosio je haljinu od kamilje dlake.
Njegova misija bila je da propoveda pokajanje i pripremi narod za dolazak Mesije.
Posebno je značajan trenutak kada je krstio Isusa u reci Jordanu, čime je označen početak Hristove javne misije.
Običaji i verovanja
Na ovaj dan, vernici se podsećaju Jovanove žrtve, jer je, zbog svoje istine i hrabrosti, pogubljen na zahtev cara Iroda.
U narodnim običajima, u vezi sa Svetim Jovanom Krstiteljem, postoji zabrana upotrebe noževa, kao simbol podsećanja na stradanje svetitelja.
Takođe, veruje se da na ovaj dan ne treba jesti ništa crvene boje, jer ona simbolizuje nevino prolivenu svetiteljevu krv.
U Hercegovini i drugim delovima Balkana, postoji običaj da se na ovaj dan ne obavljaju teži poslovi i da se izbegava rad sa semenom.
Žene izbegavaju da diraju pletivo, makaze i igle kako bi se zaštitile od nesreće, a dan je pogodan za polazak na put, jer se veruje da Sveti Jovan pruža zaštitu i sreću.
Pored toga, ljudi se često bratime i kumuju na ovaj dan, jer Jovan Krstitelj važi za uzor poštenja i moralne čistoće.
Takođe, vernici često biraju da daju ime Jovan svojoj deci, a ovaj svetitelj se smatra zaštitnikom mnogih zanata i zanimanja, uključujući pevače, muzičare, krojače, kožare, te mnoge druge.
Sveti Jovan Krstitelj je jedan od najpoštovanijih svetitelja u Srbiji i širom pravoslavnog sveta, a njegova krsna slava je među najzastupljenijima, jer se procenjuje da je ovaj dan na trećem mestu po broju svečara, odmah iza Svetog Nikole i Arhanđela Mihaila.