„Imamo čime da se pohvalimo, ali nemamo optimizam“: Leposavić prepoznatljiv po planinskim pejzažima, odnedavno i – vinu

Reporterka N1 vodi nas u Leposavić. Opštinu koja je među pet najvećih na Kosovu.
Leposavić
Foto: Kontakt Plus

Prepoznatljiva je po planinskim pejzažima, a od skoro i po kvalitetnom vinu.

Početak januara je period godine kada, kako se u šali kaže u najsevernijoj opštini na Kosovu, Beograđani dođu kući. Tih dana posle Božića kalorije troše penjanjem na obližnji vrh Kamilja.

U grupi je bilo i Nišlija koji često dolaze u svoj rodni kraj. Od centra Leposavića do vrha je, po snegu, moguće stići za nešto više od sata.

„Brdo pored Leposavića, 800-900 metara nadmorske visine i prelepa priroda. Živim u Beogradu, ali u Leposaviću je matično mesto, tako da – ovo u Beogradu nema sigurno, snimi“, kaže Miloš Milojević.

„Odavde se pruža pogled na ceo Leposavić. Pa uglavnom svake sezone se popnemo po jedanput. Priroda je drugačija, tako da volimo da iskusimo prirodu u svakoj sezoni i da uživamo u njoj“, kaže Verka Pejanović.

U ovoj opštini ispod Kopaonika se proteklih godina uživa i u vinu lokalnih proizvođača. Ulije, Majdevo, Kutnje, sela su u kojima su proteklih godina nikli vinogradi i za sada imaju četiri vinarije.

„Ja sam to počeo sa jednim malim zasadom od 30-40 ari, tako da sada imam jednu sortu rajnski rizling koja se pokazala fenomenalno što se tiče samog teroara i područja na kome se gaji. Tako da smo uspeli da postignemo to da obnovimo ono što je nekada ovde bio slučaj da se uzgaja vinova loza i da se pravi vino“, priča Petar Antonijević, predsednik udruženja vinara Leposavić.

Većina njih proizvodi za sopstvene potrebe ili povremenu prodaju i promociju na sajmovima. Vinarija iz sela Kutnje je u top 10 u Srbiji, kaže Antonijević.

„Vina Lakićević, sa ovog našeg prostora, mogu se naći u centralnoj Srbiji – Beograd, Novi Sad i ti veći centri, kao i u prodavnicama vina. Ali znam da on izvozi vina u Švajcarsku, Švedsku, čak i u Englesku. Možemo da se pohvalimo time da je vino iz Leposavića otišlo i da je nešto što može da se proba i u tim mišelin restoranima, što je svakako za svaku pohvalu“, kaže Antonijević.

Deo Kopaonika, onaj nerazvijeni, pripada opštini Leposavić. Dok se susedna Raška može pohvaliti skijalištem i luksuznim zimskim centrom, ovde je to samo ideja, stara više decenija.

Potencijale ove opštine dobro zna novinar Ivan Vučković koji je radeći reportaže obišao gotovo svaki njen kutak.

„Da ne govorim o tom seoskom turizmu, tom potencijalu reke Ibar koja protiče kroz opštinu Leposavić gde smo imali ranije sijaset manifestacija. Dakle, imamo čime da se pohvalimo. Međutim, nemamo ono što je najvažnije, a to je optimizam. Shodno tome da se, unazad nekoliko godina, štošta izdešavalo ovde, potpuno je ona euforija o turizmu i razvoju, nekako tu stala, ostala u zapećku i mislim da odatle više mrdnuti neće“, kaže Vučković.

Do turizma je, kaže, građanima stalo kao do lanjskog snega, jer sada razmišljaju o svakodnevnim problemima kojih je na pretek. Ističe da one koji bi na sever Kosova želeli da dođu, između ostalog, odbijaju bezbednosni problemi.

A posećivali su Leposavić poznati glumci, umetnici, muzičari, kao gosti brojnih kulturnih manifestacija.

„Leposavić ima potencijala u kulturi i opet kažem shodno ovom vremenu nekako je prestalo interesovanje za ovu oblast a da ne kažemo da su i da kažem sumnjiva kadriranja dovela do toga da danas možemo samo da se prisećamo lepih dana u kulturi u Leposaviću“, kaže Vučković.

Najlepši dani u Leposaviću su oko praznika, kada se skupe oni koji su se odselili i oni koji su ostali da ovde žive.

N1


*Preuzimanje i objavljivanje sadržaja sa portala Kontakt Plus radija, nije dozvoljeno bez navođenja izvora.